Best 6 quotes of Benedict Xvi on MyQuotes

Čovjek se mora odlučiti, to je točno. To, međutim, nije isto kao kada ja, na primjer, uzimam ili odbijam šalicu kave. Odluka je mnogo dublja. Ona pogađa strukturu života, pogađa mene samog u najvećoj dubini moje duše. Ako si uredim život bez Boga ili protiv Boga, a to svakako mogu učiniti, onda će on izgledati drukčije nego da sam ga zasnovao na Bogu. To je odluka koja obuhvaća čitav smjer mojega osobnog postojanja: kako ja gledam na svijet, kakav želim biti i kakvim postajem. To nije tek neka od mnogih vanjskih odluka na tržištu mogućnosti što mi se nude. Ovdje je, naprotiv, riječ o cijelome životnom projektu.

Mislim da nam je potreban obrat u vjerovanju u nekoliko aspekata. Kao prvo, trebamo hrabrosti za suprotstavljanje općem uobičajenom mišljenju. Kod većine ljudi nailazimo danas na ideologiju prosjeka koja smjera k postizanju određenoga životnog standarda, k mogućnosti samoostvarenja u onome što se želi, što bi se htjelo i koja smatra da je Bog ipak neka nepoznanica što se zapravo ne računa. To podrazumijeva i činjenicu da moral nastaje slučajno. Kao što je rečeno, ideologija prosjeka u kojoj danas živimo i koja nam se iz dana u dan sve više nameće, zavodi nas i udaljuje od onoga što je bitno. S jedne strane, čovjek više ne može prodrijeti u bit, a s druge strane, osjeća kako mu nešto nedostaje. Velike kolektivne bolesti koje danas imamo počivaju na tome što u životu čovjeka s kraja dvadesetog stoljeća i ponovno otkriti vjerovanje u svoj njegovoj jednostavnosti. Do tog otkrića moglo bi se jednostavno doći u susretu s Kristom. To ne bi bio susret s nekim povijesnim junakom, nego s Bogom koji je čovjek. Tek kada takvo što doista uđe u nečiji život, taj će se život preusmjeriti n posve drukčiji način. Uvjeren sam da će tada nastati i kultura vjerovanja. Važno je da to ne bude samo pojedinačna odluka, nego da se ona prenosi i drugima i bude zajednička. Onoliko koliko se bude ostvarila u životu, oblikovat će stil i kulturu življenja.

...odgovor na pitanje utopije: one (koja?) ne radi za neki budući svijet, nego za to da već danas, u ovome svijetu bude nešto rajske svjetlosti. / kardinal Ratzinger o Bonaventuri

Odgovornost prema Bogu i njegovu sudu zamijenjena je odgovornošću prema povijesti i prema čovječanstvu. Iz toga nastaju moralna mjerila koja se mogu iznositi čak prilično snažnim fanatizmom, primjerice borba protiv prenapučenosti koja je povezana s općom borbom za održanje biološke ravnoteže. Ali to istodobno znači da je dopušteno sve što ne konkurira tome. Budući da nema druge instancije odgovornosti osim javnog mnijenja i njegovih sudova (koji mogu biti strašni), snaga motivacije tih ideala u individualnom životu često je neznatna.

The love, loyalty, and dedication of Mary and Joseph are an example for all Christian couples, who are neither the friends nor masters of their children’s lives, but the guardians of this incomparable gift from God.

U daljnjem razmatranju toga pitanja mogao sam zamijetiti i shvatiti da odustajanje od istine ne oslobađa, nego da, naprotiv, vodi do diktature proizvoljnosti. O svemu što nakon toga može ostati tada odlučujemo samo mi i sve se može mijenjati. Nemogućnošću spoznaje istine čovjek sam sebe lišava dostojanstva jer je tada sve zapravo samo proizvod neke pojedinačne ili kolektivne odluke.